Goranski ravnatelji su se proteklog tjedna oprostili od umirovljene ravnateljice Osnovne glazbene škole Ive Tijardovića Delnice gđe. Nives Marijanović. Na prigodnom oproštaju u Fužinama goranski ravnatelji su joj uručili poklone i odali priznanje kao dugogodišnjoj ravnateljici Glazbene škole ali i profesorici glazbe.
S nekoliko riječi Nives Marijanović se, u ime goranskih ravnatelja, obratio ravnatelj OŠ Čabar Ivan Kvesić te ravnateljica OŠ Fužine Stanka Lončarić. Kvesić je rekao:“Kažu da se putuje dugo, dugo no dođe trenutak kada treba malo zastati. Vi ste zastali, ušli u umirovljeničke vode, no poznavajući vas niste stali. Vaša je prednost u tome jer kada vam je najteže vi možete zasvirati… što mi ne možemo. Budite sretni u daljnjem životu.“ Stanka Lončarić prije no što je predala poklon knjige iščitala je napisanu posvetu u knjizi:“ Sanjao sam da bi život trebao biti radost. Probudio sam se i shvatio da je život napor. Radio sam i uvidio da je u naporu radost.“ Ovom Tagoreovom izrekom je jednostavno i kratko ocrtala životni put prof. Marijanović.
Zahvalivši na poklonu i pripremljenom oproštajnom meniju gđa. Marjanović rekla je kako umirovljenje ne znači kraj puta. „Dugo se družimo u našem Gorskom kotaru, više od 44 godine staža provela sam s djecom, jako sam bila sretna i zadovoljna svojim zanimanjem, naročito dok sam radila kao učiteljica glazbe. Goranski glasi su meni osobno u srcu jer je to jedina glazbena manifestacija u Gorskom kotaru koja je produkt Glazbene škole kao i Goransko sijelo koje njeguje goranske dijalekte i običaje. No najveća vrijednost u životu je obitelj …“ zaključila je prof. Marijanović sa suzom u oku, prisjetivši se gubitka supruga Grge, čime su se njeni životni planovi koje je kovala zajedno s njime, nažalost, dobrano promijenili.
About the Author
