Petkovim porazom Hrvatske od Turske završila je i skradska nogometna euforija. Većina Skrajana gledala je utakmice hrvatske reprezentacije kod kuće, u kafićima i domu DVD-a Skrad. Najveći broj poklonika nogometne igre i hrvatske reprezentacije okupljao se u Domu DVD-a Skrad gledajući utakmice. Tu su bili najmlađi osnovnoškolci, srednjoškolci, članovi DVD-a i mnogi Skrajani koji su željeli u društvu pogledati igru naših reprezentativaca. Tri su se utakmice svi radovali uspjehu i pobjedama. Tako je bilo i na utakmici s Turcima, kada je u 119 minuti Klasnić postigao pogodak za Hrvatsku. No nakon dvije minute su svi zanijemili, svi su se uhvatili za glave, bilo je suza na licima, uzdaha, ne vjerujući da je veselju kraj. Nitko nije riječi progovorio, već su misli bile usmjerene jednom jedinom pitanju:“Je li to moguće…? Zašto nas sreća neće?“ Dan kasnije navijači su uz kavu i pokoje piće komentirali jučerašnje ispadanje i svi su komentari bili slični. „Božica Viktorija nas nije htjela. A tako je malo trebalo da se pobjednički niz nastavi.“ Nogometaši su mnogo učinili na sportskom polju a navijači potvrdili kako se voli domovina, svojim navijanjem u prepoznatljivom znaku Hrvatske, crveno bijelim kvadratićima na majicama, hlačama, kapama i šalovima s zastavama u rukama. Ako i nismo prvaci Europe, druženjima uz nogometaše Hrvatske u ovih nekoliko tjedana postali smo veći domoljubi i bolji prijatelji.
About the Author
