Dan nakon Badnjaka, Božić je obilježila južina uz jak vjetar. U crkvi Sv. Antuna je održana Božićna pjevana misa uz vođenje vlč. Stjepana Porkulabića i pratnju crkvenog zbora. Mještani su pred misu i po misi izmijenili božićne čestitke uz najviše želja za dobrim zdravljem…
Tijekom mise vlč. Porkulabić pročitao je božićnu poruku nadbiskupa Ivana Devčića u kojoj između ostalog stoji:“ Ovogodišnji Božić slavimo u Godini vjere, što nas obvezuje preispitati naše shvaćanje i slavljenje Božića. Godina vjere ima za cilj obnoviti vjeru onih koji vjeruju i pomoći do nje doći onima koji ne vjeruju, dakako, uz pomoć onih koji već vjeruju … Za Isusa je to od početka bilo povezano s trpljenjem, zapravo s križem na kojem će na koncu biti razapet. Od početka nije bio prihvaćen jer za njega i njegovu majku „ne bijaše mjesta u svratištu“ . Zbog toga se morao roditi u štali izvan grada, a jasle su mu bile kolijevka. Od početka mu je život bio ugrožen, zbog čega su njegova majka Marija i Josip, njezin zaručnik i Isusov hranitelj, morali bježati u Egipat kako bi ga spasili od pogibelji.
To siromaštvo, neprihvaćanje i ta izloženost smrtnoj opasnosti od onih koji su se osjećali od njega ugroženima pratili su ga cijelog zemaljskog života. Zato njegov život nije samo počeo i završio križem nego je u cijelosti bio njime obilježen. Križem je on platio svoju poslušnost nebeskom Ocu i svoju ljubav prema nama. Zato je i rekao: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje… Božić nam u tom smislu postaje izlikom da se pokažemo barem jednom godišnje darežljivima, pobožnima, otvorenima drugima, posebno siromasima. Ali u stvarnosti ostajemo isti kao prije, neobraćeni i od Boga i drugoga čovjeka daleki. ..pridružimo se svetom slavlju zajedno s braćom i sestrama po vjeri, trudeći se uz to iskreno se pokloniti novorođenom Djetetu u svakome siromahu i nevoljniku. Slaveći na taj način Božić obasjat će nas nebesko svjetlo i ispuniti „velika radost za sav narod“. Takav Božić želim i molim svima, i da on traje ne samo iduće godine nego sve naše dane i godine“.
Uz brojne božićne pjesme vjernika, u crkvi se osjećala sreća ovog Božićnog dana a vlč. Porkulabić je istaknuo:“Čestit vam i blagoslovljen Božić svima ovdje prisutnima, od male dječice do najstarijih. Neka u vašim srcima odjekne jedna nova radost i nova svjetlost koju svi očekujete…
Uz to želim uvesti jedan čvrsti običaj, dječju Polnočku u Divjakama, da ona postane tradicija, da i djeca vide i osjete Polnočku jer tako se produbljuje, budi i prenosi vjera…“ Uz blagoslov prvo djece i sviju prisutnih u crkvi te podijeljenom božićnicom, jabukom u ruci, vjernici su se završetkom mise uputili svojim kućama.
About the Author
