Skrad je ušao u Novu 2012-tu godinu uz prasak petardi i brojnih raketa koje su obasjavale noćno nebo. Doček Nove započeo je popodnevnom misom zahvalnicom kada su se Skrađani okupili u mjesnoj crkvi Sv. Antuna.
Do večernjih sati radili su skradski lokali a doček otvorenog tipa organiziran je jedino u kafeu Milano u kojem je Novu godinu dočekalo tridesetak gostiju, od toga pet šest Skrajana. Većina Skrajana odlučila se za miran obiteljski doček, u toplini svojih domova, uz televiziju dok su gosti, koji su popunili privatne apartmane i kuće za odmor bili mnogo bučniji, koji su uz glazbu i pjesmu ispratili Staru i dočekali Novu godinu.
Iza ponoći glazba i gdje god pokoja pjesma prekidala je noćnu tišinu prvih minuta Nove godine a potom su na balkone kuća i ulice izašli mještani i gosti te je započela bakljada. Pirotehnička sredstva, petarde i rakete prekidale su noćnu tišinu i obasjavale nebo, gdje god se otvarao šampanjac, a potom su krenula čestitanja uz dobre želje u Novoj godini. Uz to mobiteli su svako malo prenosili poruke s dobrim željama.
Iza dva sata po ponoći mjesto je utihnulo i utonulo u san. Novogodišnje jutro je započelo južinom, tišinom koju je razbijao lavež pasa i uglavnom zatvorenim kafićima.
Skrad je ove godine recesijski ušao u 2012-tu godinu, štedjeti se započelo od prvog dana, većinom su stariji članovi obitelji bili kod svojih kuća, jedino su mladi potražili mjesto za zabavu, mali dio u Skradu a veći dio van Skrada. No nekog većeg kolektivnog druženja nije bilo, osim što je dosta Skrajana dopodne zadnjeg dana 2011-te provelo u Fužinama.
Pokušaja ugostitelja je bilo no zainteresiranosti i odaziva među, recimo mlađom i srednjom generacijom, nije bilo…Nažalost, kako je na misi zahvalnici rekao vlč. Stjepan Porkulabić, Skrajani su sve stariji, sve umorniji, sve manje nas ima, sve manje ima zajedničkih druženja… Postavlja se pitanje:“MOŽEMO LI TO PROMIJENITI ?“, ima li još inicijative i entuzijazma među nama koji još živimo ovdje, na obroncima Skradskog i Tustog vrha. Recesija nije napala samo „naš džep“ već i naša srca i duše.
About the Author
