Mira Đorđević, dipl. ing. šumarstva u mirovini, mještanka Skrada, dugi niz godina PGS-ovka, pa nezavisna i zadnje godine članica ORaH-a vrlo često se hvata u koštac s određenom problematikom koja dodiruje okolna naselja u Općini Skrad, samog Skrada ali i pitanja od važnosti za stariju populaciju.
Tako joj je zadnjih mjeseci preokupacija pitanje Pogrebnog fonda, odnosno njegovo spašavanje. Pogrebni fond u Skradu započeo je djelovati krajem 1989. godine i u njega su bili uključeni mnogi Skrajani, mnoge obitelji, konkretno preko 200 obitelji. Sve je išlo dobro dok su uplate bile redovite, odnosno dok se nije počeo smanjivati broj korisnika.
Ove godine nažalost za dio umrlih mještana uključenih u Fond, njihovi sljednici nisu dobili predviđene naknade. Nezadovoljstvo mještana i rješavanje tog pitanja na neki način preuzela je vijećnica Mira Đorđević uz podršku načelnika Damira Grgurića, koja je i sama član tog Fonda te želi da se raščisti njegovo poslovanje u korist korisnika i vrati izgubljeno povjerenje u rad Fonda. Evo nekih odgovora iz razgovora s gđom. Đorđević.
1.Što se zna o osnivanju Pogrebnog fonda? Ideja je bila dobra no gdje se pogriješilo?
Fond je po nekim podacima počeo s radom u prosincu 1989. godine građanskom inicijativom te se brzo u njega uključilo preko 200 žitelja Općine Skrad. Fond je imao izabranu upravu iz redova članstva iz svih skradskih tvrtki s predsjednikom na čelu i nažalost „nepisanim pravilima igre“. Članstvo se potpisom pristupnice obvezalo na plaćanje 45 kn /za tri umrla člana/, tako da je uvijek postojala i rezerva sredstava za jednog pokojnika na računu koji se čuvao u crkvi jer Fond nije bio registriran kao udruga ili nekako drugačije…Tako je Fond funkcionirao sve do izbora prvog Općinskog načelnika. Tada dolazi do prijelaza Fonda pod okrilje Općine gdje se još u Proračunu formira stavka „Fond solidarnosti“ čime se željelo ojačati cijelu priču Pogrebnog fonda. Tako su se sredstva za pokojne članove dobivala iz Pogrebnog ali i drugog fonda /u posebnim slučajevima/. Fond solidarnosti u Proračunu je funkcionirao do dolaska kraja mandata načelnice Nade Podnar a potom se gasi. Pogrebni fond ostaje dalje, nažalost sve više Skrajana umire, počinje se smanjivati broj plaćajućeg članstva, te zadnjih desetak godina dolazi do prvih problema. Stvaraju se gubici od 40 do 50 tisuća kuna, time što djeca i sljednici umrlih ne nastavljaju s plaćanjem članarine, bez obzira što su uzeli novce iz Fonda a nisu podmirili kroz uplate dug, odnosno novac koji su dobili na ruke…
2. Kada su iskrsnuli problemi u poslovanju Pogrebnog fonda?
Dok su isplate sjedale na ruke umrlih nasljednika sve je „štimalo“, bar prema van, no na neki način postojale su tajne među onima koji su vodili Fond, ne znam točno tko, neka se sami imenuju… Nadalje pojavom prvih neisplata na vrijeme dogodilo se ovo što se događa danas, članovi prigovaraju jer neki su čekali sredstva skoro dvije godine…Oni koji su preplatili, a to su članovi s jednim umrlim članom, oni koji su dužni i plaćaju redovito su s dva ili tri umrla člana, te oni koji su uzeli novac a prestali su s plaćanjem za svoje roditelje koji su potpisali članstvo i dužni su od jedne do tri isplaćene pripomoći. Osnivanjem Fonda nije se računalo da će s godinama starosti smrtnost biti veća pa su se pripomoći također množile a korisnici smanjivali jer pravila nisu bila dovoljno precizirana. Nažalost oni koji su sredstva pripomoći uzeli nemaju svijesti da to nije solidarnost članova Fonda već jedna vrsta „banke koja uskače u pomoć u najtežim trenucima“…
3. Ima li puta do rješenja?
Uvijek postoji rješenje, no ono ovisi o svijesti ljudi koji su iskoristili dobiveni novac od Fonda a nisu ga još isplatili…Što se prije predomisle i uplate dugovanja, da li odjednom ili na rate, prije će se riješiti problematika koja je zadesila Fond. Dio članstva koje je preplatilo sredstva u Fond će možda odustati od daljnjeg članstva i tražiti povrat, da li odmah ili isplati uplaćenog po smrti svojim nasljednicima, a dio će nastaviti plaćati i dalje zajedno s dužnicima jer osjećaju solidarnost s pokrenutim Fondom od svojih roditelja…
U dogovorima s članstvom i njihovim sljednicima dolazi se do nekih odgovora. To je da se Pogrebni fond treba postaviti na zdrave noge, osnivanjem Udruge, s statutom i jasnim pravilima ulaska u njega kao i izlaska iz njega. Fond nije „Banka“ koja daje novac bez pokrića. On mora imati kontrolne i pravne mehanizme… Nitko od korisnika ne smije biti oštećen, a to se događalo zadnjih godina. Je li netko uzeo kakav novac iz Fonda, teško je reći, jer iskreno se nadam da nije, već je slijed nepredviđenih, nenapisanih pravila igre u korištenju sredstava Pogrebnog fonda doveo do svega što se izdogađalo zadnjih par godina.
Evo tako govori članica Pogrebnog fonda i vijećnica Mira Đorđević koja još jednom apelira na svijest svih onih koji nisu nastavili uplaćivati sredstva u Pogrebni fond i k tome su ostali dužnici svima koji će preminuti u sljedećim godinama a uredno su dosad plaćali 45 kuna pa tako i za umrle iz obitelji sadašnjih neplatiša.
U ovom trenutku svoja dugovanja mogu dogovoriti s zaposlenikom u Općini Skrad koji je preuzeo poslove od bivše općinske načelnice… Nadajmo se da se dužnici nebi željeli naći na crnoj listi koju bi trenutni odbor fonda mogao javno objaviti…
About the Author
