Općina Skrad po statističkim podacima PGŽ po visini primanja (osobni dohodak) spada u sam vrh u Županiji jer je većina radno sposobnog stanovništva zaposlena u javnim i državnim poduzećima. Ovim pokazateljima i skradski Proračun se puni bez većih padova i oscilacija u odnosu na druge Općine.
Gospodarstvo jučer
Skrad je u bližoj prošlosti, između 1960. do 1980. godine, bilo mjesto u kojem se na svakom koraku osjećala mladost. Mlade obitelji su se kućile na području Skrada jer su u Skradu ili na području Gorskog kotara imale siguran posao. Različita zanimanja ljudi nisu predstavljala problem prilikom zapošljavanja jer su sva zanimanja bila tražena. Dvije trećine radno sposobnog stanovništva radila je „kod kuće“, u Skradu, u državnim poduzećima, dok je jedna trećina radila van Skrada. Tako je u tvrtkama na području Skrada radilo blizu 400 radnika, od toga do 100 radnika s područja drugih općina. U HEP-u je bilo zaposleno do 127, u Šumariji do 90, Vojnom odmaralištu do 50, u ugostiteljstvu i trgovini oko 40 radnika, u zdravstvu i školstvu oko 30 radnika, željeznici oko 40 radnika, u uslužnim djelatnostima i javnoj upravi 15-ak zaposlenika…
Kako je danas?
Danas Skrad izgleda otužno. Malo je ljudi koji se kreću njegovim ulicama, a još je manje gostiju i posjetilaca. Mladih ljudi je sve manje, oni koji završe školovanje većim dijelom ostaju u većim gradovima jer tamo imaju izgleda za zapošljavanje. Sva poduzeća su smanjila broj zaposlenih pa tako s područja Općine Skrad u HEP-u radi oko 40-ak, u Šumariji 20-ak, u zdravstvu i školstvu 15-ak, u ugostiteljstvu i trgovini 15-ak, željeznici 10-ak, uslužnim djelatnostima i javnoj upravi 10-ak zaposlenika… Ako se sve zbroji i oduzme broj zaposlenog domaćeg stanovništva se smanjio za oko tri četvrtine u zadnjih 30 godina. Skrađani se moraju tom vremenu duboko pokloniti i zahvaliti jer su mnogi sagradili nove kuće, mnogi su obnovili stare, mnogi su započeli gradnju kuća na morskoj obali.
Turizam jučer
Skrad je nekad imao hotel kapaciteta 40-ak ležaja i restoran za 100 osoba, u privatnim kućama se moglo smjestiti 100-tinjak gostiju, zagrebačko odmaralište primalo je blizu 80-ero djece a vojno odmaralište do 250 djece u jednoj smjeni. Uz ljetnu turistička se sezona temeljila i na zimskom turizmu, polovica gostiju su bila djeca a druga polovica odrasli. Tada se tražio krevet više jer gosti su kroz sezonu ljeto – zima „okupirali“ Skrad. Sir, kiselo vrhnje, mlijeko, štrudla od borovnice i sira bili su najtraženiji artikli skradskih ugostitelja. Tada se dnevno znalo prodati više desetaka metara štrudle i ostalih specijaliteta radi kojih su gosti odabrali Skrad kao svoju destinaciju za odmor ili počinak na putu prema unutrašnjosti ili moru. Skrad je jednostavno tada bio „In“ destinacija vođen umješnim turističkim djelatnicima i turističkim uredom koji se sam financirao.
Turizam danas
Poboljšanjem standarda života, uz izgrađene nove prometnice, gosti i putnici odlaze prema destinacijama koje više nude. Domaća turistička infrastruktura se urušila tako da danas nema hotela, nema restorana, nema proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda, sve je manje domaćih berača borovnica i drugih šumskih plodova… Danas se sve vrti oko Izletišta Zeleni vir, no on nije u Skradu.
Skradska turistička infrastruktura danas
Šiljar
Dva su mjeseca prošla kako je kompleks vojnih objekata na Šiljaru vraćen Općini Skrad. O njegovoj budućnosti načelnik Općine Skrad kaže:“Previše je godina prošlo gdje je Šiljar bio u pat poziciji. Povratkom u vlasništvo Općine u tijeku su radnje kojima će se on ponuditi tržištu kapitala. Dali će to biti u paketu ili u dijelovima još se ne zna, no svakako ove godine bi Šiljar trebao krenuti u novu realizaciju.“
Tranzit restoran i Hotel „Zeleni vir“
Tranzit restoran u središtu Skrada je već neko vrijeme zatvoren. Nakon kupnje od Goranina novi vlasnik Čedomir Rađenović objekt je djelomično renovirao a potom ga aktivirao kroz zakup ili samostalni rad. Od 2005. godine više je bio zatvoren nego otvoren. Od jeseni 2009. godine Tranzit je zatvoren a prema zadnjim informacijama pojavio se novi zakupac, te bi on trebao proraditi u travnju. Stari hotel „Zeleni vir“ u vlasništvu Željka Glasera u jesen prošle godine se počeo renovirati, izvršeni su grubi unutarnji građevinski radovi, dograđen je zimski vrt, sanirana je stolarija. Radove je prekinuo snijeg te će se, dolaskom ljepšeg vremena, nastaviti radovi u unutrašnjosti objekta. Njegova namjena završetkom obnove još je uvijek nepoznanica.
Da je bilo snage i mudrosti
U cijeloj priči „Tranzita“ i hotela „Zeleni vir“ glavnu ulogu imao je novac. Dok su bili u vlasništvu Skrajana objekti su dobro poslovali i donosili su određenu dobit. Važno je znati da je Tranzit izrastao mukotrpnim radom mnogih Skrajana kroz ugostiteljsko poduzeće „Zeleni vir“, kroz sitne lokale i stari hotel „Zeleni vir“, kada se radilo od jutra do kasno u noć, kada su konobari i kuhari kroz ljeto radili za plaće kroz zimu, no bilo je to u vrijeme ljetnih gužvi kada se svaki drugi automobil i svaki autobus zaustavio u Skradu, kada je kiselo vrhnje, friški sir i štrudla od borovnica ili sira bio nadaleko poznat brend zbog kojeg su tranzitni putnici i gosti stali na dvadeset do pola sata kako bi predahnuli od putovanja prema Zagrebu ili Rijeci. No, gubitak skradskih turističkih objekata vezuje se uz političke odluke i „nenasilno“ spajanje Ugostiteljskog poduzeća Zeleni vir, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u Trgovačko-ugostiteljsko poduzeće „Goranin“ Delnice. Raspadom Goranina i odlaskom u stečaj Stari hotel i Tranzit ne dolaze natrag Skradu već ih stečajni upravitelj Goranina jeftino prodaje (iako je Goranin uložio vrlo malo svog kapitala u njih, možda do 10 posto od ukupne tržišne vrijednosti) ljudima koji su u tom trenutku imali gotov novac. Skradski ulog u te objekte je potpuno zaboravljen i nikada se o tome nije javno previše govorilo, nije bilo ni snage ni mudrosti da se oni nekako vrate onima koji su ih gradili, žiteljima Općine Skrad.
Zaključak
Turizam se u malim planinskim područjima bazira na domaćem čovjeku, Ravna Gora i Fužine su dobar primjer. Sve su to bili mali privatni ugostiteljski objekti s dugogodišnjom tradicijom i svi su oni počeli od kafića. Jedino čovjek koji živi u goranskoj surovoj klimi zna kako preživjeti sve nedaće depopulacije, zna upravljati svojim kapitalom i kako ga uložiti u razvoj vlastite egzistencije. Skradski turizam (TZO Skrad) se naslanja na pomoć Općine. Za razvoj turizma treba dobra turistička infrastruktura no bez pomoći Županije i države neće biti većih pomaka. Pričat će se priče o razvoju, no stajat će se tu gdje se Skrad nalazi sada, u jednom vremenskom vakumu, u jednoj bezizlaznoj situaciji. Bilo bi dobro da se varam… jer u ovoj priči ipak najviše trpi i stradava skradski turizam jer se i ono malo gostiju koji dođu brzo okrenu jer nemaju gdje ručati, večerati… Tu smo gdje smo, vrijeme recesije, što se turizma tiče, Skrad je pogodilo još pred tridesetak godina kada je nestalo poduzeća „Zeleni vir“, jer je tada izgubljeno ono najvrjednije što je Skrad imao, stari Hotel „Zeleni vir“ i Tranzit restoran.
