Vrijeme otišlo u nepovrat

Svakoj priči dođe kraj. Priča Šiljar ovih dana je završena. Mogla bi se nazvati trilerom. Godine 2004. Općina Skrad potpisala je ugovor s tvrtkom Trade Mill gosp.Voje Vusića o višegodišnjem zakupu koji je potom donio Općini Skrad pet i pol godina praznih priča i obećanja i jedan izgubljeni sudski spor koji je odnio oko 50 tisuća kn iz Proračuna.

Tko je prije potpisivanja sporazuma pogriješio, Općinsko vijeće, pravnik Općine, tadašnji predsjednik Vijeća Dubravko Grbac koji je bio uvjeren da je ondašnja Vlada RH, odnosno Povjerenstvo za državnu imovinu Vlade RH Općini dalo čitav prostor Šiljara i objekte na njemu. Tek po potpisu sporazuma, tjedan dana kasnije, primopredajom objekata i provjerom na terenu ovlaštenog geodeta utvrđen je manjak jedne čestice koja je, gledajući sada, srušila skradski san o boljem sutra. Rasprave, prepirke i razmimoilaženja u mišljenjima vijećnika na sastancima Općinskih vijeća svih ovih godina nisu donijela nikakav rezultat osim sudskog spora koji je izgleda ipak ubrzao odlazak Trade Milla iz Skrada jer je odluka suda precizno definirala etape rada i njihove rokove izvršenja. Očito je da je za Trade Mill danas, a možda i jučer, a naročito sada u vrijeme recesije, Šiljar bio preveliki zalogaj.

Tko je tu izgubio? Očito je Općina Skrad izgubila mnogo više, prvo, otišlo je dragocjeno vrijeme, skoro šest godina, koje su dodatno uništile turizam i vezanu gospodarsku djelatnost, ugostiteljstvo, drugo, Općina je stagnirala jer su mnogi mladi odselili zbog nedostatka radnih mjesta i treće, objekti na Šiljaru su većim dijelom devastirani, a uz to ih je nagrizao zub vremena jer su bili zatvoreni oko osam godina, od odlaska vojske iz njih.

Vijest o raskidu ugovora brzo se proširila Skradom, puno više ima onih koji su rekli, „Bilo je već i vrijeme…“. Raskid ugovora ide na ruku i sadašnjem načelniku Damiru Grguriću, jer je rješavanje Šiljara bilo jedno od predizbornih obećanja, o čemu on kaže:“Triler Šiljar napokon je završen. Trade Mill je potpisao raskid ugovora, na redu je sada odluka i prihvaćanje raskida našeg Općinskog vijeća. Potom krećemo ispočetka, slijedi nov natječaj, nova odluka o potencijalno najboljem ulagaču u Šiljar. Osobno moje je mišljenje da bi sada Šiljar radi ubrzavanja revitalizacije trebalo segmentno rješavati, korak po korak, uz veliku dozu opreza jer „najljepša žena nije i najbolja“, aludirajući da najljepši i najskuplji projekt nije i najbolji, što se pokazalo s Trade Millom pred šest godina. Kuća Mateljan bi se izdvojila iz kompleksa Šiljar i ona bi trebala biti dio općinskog projekta revitalizacije kao npr. ugostiteljski objekt ili možda zavičajni muzej. Svakako kuća Mateljan bit će uklopljena u naše razvojne planove.“

Tako govori načelnik Grgurić, u njegovim riječima vidi se optimizam no i doza opreza. Šiljaru treba pravo „Cjepivo“, dobar ulagač, koji će znati procijeniti svoje vlastite mogućnosti i koji će odmah krenuti u posao bez velike pompe. Šiljar spašava strpljiv rad i razvoj, završena zgrada može razvijati sljedeću… , dok velike medijske priče i slikanje za novine među stanovništvo uvlače skepsu kao što je to bilo pred šest godina, konkretno 24. veljače 2004. kada je potpisan, za Skrad koban “Ugovor” s Trade Millom gdje je sporna nedodijeljena čestica često uzrokovala žustre rasprave vijećnika i političkih stranaka a koje je zakuhala država svojom sporošću.

Svi se nadaju da je ovo plaćeno školovanje iz džepa skradskih poreznih obveznika dovoljna opomena da se takvi propusti ubuduće više ne dogode.