Skrad je drugu neradnu nedjelju dopodne prazan, nema prometa, nema ljudi, lovci su se zbog hladnoće već do deset sati vratili iz lova. Mještani su se pomirili da nema nedjeljnih novina. Da li otići do prve trafike, kioska koji je u dvanaest kilometara udaljenoj Ravnoj Gori? Odgovor je ne. Razgovarajući s nekoliko jutarnjih “tragača” za novinama svi oni kažu, na sve probleme življenja u Gorskom kotaru, još i to. “Sada smo i medijski jedan dan u tjednu odsječeni od svijeta. Možda bi trebalo proglasiti Gorski kotar zimskim turističkim odredištem pa bi i trgovine radile nedjeljom, ili bi barem jedna u svakom “selu” trebala raditi kad već nema trafike. Potreba trafike je očita a netko bi mogao zaraditi skromnu plaću u slučaju kad bi trafika držala dnevni tisak, cigarete i sitne potrepštine, uz uvjet da novine budu izbačene iz trgovina što bi značilo njihov opstanak u malim sredinama kao što je Skrad.” Što kažu trgovci? Oni još uvijek ne znaju što znači ukidanje nedjelje. Platna vrećica u veljači pokazat će što neradna nedjelja nosi. U Skradskim trgovinama koje rade od 6 ujutro do 19 ili 20 sati uvečer rade od tri do četiri djelatnika koji se u jednom slažu, lijepo je biti nedjeljom kod kuće, no tek će vidjeti koliko je nedjelja bila plaćena. Skrađani ne jadikuju za nedjeljnom kupnjom, jer kruh i mlijeko kupuju dan prije. Dijelom su nezadovoljni vlasnici kafića kojima je pao promet jer nema jutarnjih okupljanja na kavu i pokoje piće. Kako Skrad nema turista, usprkos snježnog pokrivača koji je prekrio okolicu, nitko osim trgovaca nije novim zakonom zadovoljan. Iz svega se može zaključiti kako se restriktivnim zakonima ne mogu rješavati životni problemi građana ili određivati kada počinje turistička sezona (od 1. lipnja do 1. listopada), no dobrim “regulama” uz kontrolne mehanizme sigurno da. Vlasnici trgovina su i dosad mogli sami regulirati rad svojih objekata, pa i rad nedjeljom ako im se on isplati. Od nedjelje dopodne u Gorskom kotaru, pa tako i u Skradu nitko se nije obogatio a ono malo prometa što se ostvari više je na štetu bifea koji gube do 5 tisuća kuna svake nedjelje. Tako je vaš dopisnik jutro proveo među ugostiteljima i žiteljima koji su usprkos temperaturi od minus 13 stupnjeva ostali drugu nedjelju bez dnevnih novina. Zasad nitko nije preuzeo nedjeljne novine u svoje objekte, ni kafići ni benzinska stanica, a u ponedjeljak stare nedjeljne novine nitko neće ni kupovati.
About the Author
