Željeznički promet kroz Gorski kotar živi već 141 godinu. Željeznica je promijenila navike, promijenila pravila ponašanja i življenja uz nju. Utjecala je na kulturu i običaje.
Puno ljudi radilo je u voznom prometu i na infrastrukturi u zanimanjima kojih danas više nema; ložač, kočničar, skretničar… Sva važnija mjesta u Gorskom kotaru bila su povezana željezničkom prugom a među njima i Skrad. Željeznička uniforma bila je česta na ulicama goranskih naselja. U njoj se vjenčavalo, išlo u crkvu, kino ili gostionu.
Danas to više nije tako. Željeznica nije našla svoje mjesto u modernom životu, pa danas kroz Skrad vozi tek pet šest vlakova dnevno a vikendom i manje. Ukinuti vlakove je vrlo lako, ali uvesti nove je gotovo nemoguće. Iako bi nostalgične vožnje kroz slikovite predjele Gorskog kotara iz Zagreba ili Rijeke sigurno bile zanimljive i privukle bi brojne zaljubljenike u željeznicu …o tome se ne razmišlja.
A na bogatu povijest željeznice u Gorskom kotaru podsjećat će nas rijetko sačuvana vozila i građevine uz prugu kao i priredba održana proteklog vikenda u skradskom Domu kulture. Članovi udruge Turanj iz Brod Moravica okupili su skradske umirovljene željezničare koji su tijekom programa publici pričali priče iz svojih željezničarskih života na pruzi i uz prugu pa su tako govorili o drezini, vozilu na tri kotača koje se kretalo po željezničkoj pruzi i služilo za kraće prijevoze a koristili su ju nadzornici pruge kako bi brže kontrolirali radove pružnih radnika na održavanju. Kada bi na istom kolosijeku naišao vlak, vozač bi skinuo drezinu sa pruge. Prugu su redovno kontrolirali ophodari. Oni su išli pješke po pragovima …šliperima, naoružani velikim ključem za zavrtanje vijaka kojima su bile učvršćene šinje. I svi oni; ložači, strojovođe, kočničari, brojni pružni radnici, ophodari, nadzornici, skretničari… živjeli su od pruge. Naravno i članovi njihovih brojnih obitelji. Na poslu su morali, kako bi nadjačali buku parnih strojeva i lokomotiva govoriti vrlo glasno pa su to primjenjivali i u privatnom životu. Razgovor željezničara mogao se tako daleko čuti.
U programu su uz željezničare Antona Mance , Mirka Jurkovića, Adolfa Crnkovića, Ede Šnajdara, Vitomira Ružića, Stanka Srkoča, Nikole Božičevića, Josipa Pleše i Vilima Štefančića učestvovali osim voditelja programa Dijane Arbanas, Borisa Delača, Lorene, Goranke i Antonija Crnkovića, članova udruge Turanj i učenici OŠ Brod Moravice, heligonkaš Damir Rukavina te članovi KUD-a Zeleni vir, mješoviti pjevački zbor pod ravnanjem Nikole Poljančića.
U predvorju Doma kulture postavljena je bila izložba starih željezničkih pomagala, predmeta kojima su se željezničari koristili u svom svakodnevnom radu iz zbirke ŽTŠ Moravice i udruge Turanj…Nažalost utihnuli su razgovori na ulicama goranskih naselja uz prugu, a željezničku uniformu danas je moguće vidjeti jedino na željezničkim kolodvorima, a i to je sve rjeđe.
Petkova večer u Skradu podsjetila je sudionike programa na vrijeme kada je zvuk parnjače pratio svakodnevni život žitelja naselja uz prugu, kada su po voznom redu ljudi znali koliko je sati pri obavljanju svojih svakodnevnih poslova uz kuću, na njivama ili u šumi uz prugu…
About the Author
