Žitelji Hripca nemaju mira. Od početka jeseni i dozrijevanjem voća, naročito krušaka, u selo svake večeri i noći dolazi medvjed. Po pričama žitelja, Antona Grgurića (Vitrića), Ivana Žagara, Rudolfa Štimca, Vilme Krizmanić, selo konstantno obilazi najvjerojatnije dvogodišnji medvjed.
Kako kaže Štimac, radi se o medvjedu koji je odrastao na području Skradskog vrha i njegov je teritorij do Bukovog vrha i podnožja Skradskog vrha sa Hripčkim njivama. Dok je bilo voća obilazio je voćnjake i naročito su mu se dopale kruške. Kako su voćnjaci obrani, medo je sve bliže kućama, obilazi pečenjare, dolazi na vrata kuća, gleda i lupka na prozore kuća. Tako je na kući obitelji Čebotar skinuo oko 2 metra eternita u potrazi za osinjim gnijezdima dok se jedne noći gledao kroz prozor kuće oči u oči s mještankom Vilmom Krizmanić.
Ljudi se sve više povlače u kuće, zaključavaju sva vrata, u predvečerje i noću ne izlaze iz kuća jer ih je strah da na putu do susjeda ne naiđu na medvjeda. Po svemu sudeći medvjed je gladan jer nije bilo dovoljno hrane u šumi a voćnjake su ljudi obrali. Što sada? Medvjeda privlači miris hrane iz kuća i podruma a čovjeka se ne plaši. Tko je ugrožen u ovoj priči? Odgovor se sam nameče. No tko će poduzeti nešto da se medo i druge divlje životinje udalje od kuća i naselja. Lovcima to, po sada važećim zakonima, neće uspjeti kao što nisu spriječili da divlje svinje ne preoru travnjake i livade općine Skrad.
About the Author
