“Ljudi moji, je li to moguće…”, izrekao je Mladen Delić 1983. godine na nogometnoj utakmici u Splitu… Većina Skrajana je presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču prokomentirala sličnim riječima “Je li to moguće…”, pritom misleći i uspoređujući presudu koju je Haški sud dosudio Šljivančaninu za žrtve Vukovara. Drugi komentar je bio “Zar smo i mi branitelji postali u očima Europe agresori na vlastitu zemlju”.
Slijedom toga za komentar Haške apsurdnosti kojom se želi Hrvatsku prikazati kao genocidnu zemlju, zemlju netolerantnu prema drugim narodima koji žive u njoj, pitali smo predsjednika podružnice 138. brigade Goranskih risova Davora Ribića na što je on rekao:”Bilo je za očekivati da generali neće proći nekažnjeno jer se već tijekom suđenja vidjelo da se generali poistovjećuju s politikom, da će se suditi Hrvatskoj a ne njima. Na žalost, imali smo priliku vidjeti političko suđenje u kojem Veliki sude Malima. Mi smo samo branili svoje, nismo osvajali tuđe. Mislim da je to sudska farsa u kojoj su najdeblji kraj potegnuli hrvatski generali. Bojim se da su oni žrtve poradi ulaska Hrvatske u Europu i da će predugo sjediti u Hagu dok ih pravica sustigne.”
Kakvu nam poruku tom sudskom odlukom Europa indirektno šalje? Je li možda pitanje, “Zašto niste nas pitali za dozvolu pokretanja Oluje, već Amerikance”, te ako se zna da je srpski politički lobi još i danas puno jači od hrvatskog, bilo u tom procesu od presudne važnosti za ishod suđenja. Da se čekalo Europu i njihov blagoslov još i danas bi bila neriješena suverenost Hrvatske. Izjednačavanje krivnje, onih koji se brane i onih koji osvajaju, nedopustivo je u civiliziranom svijetu, no postavlja se pitanje što je danas civilizirani svijet u kojem vlada kapital, koji se nažalost debelo veže uz politiku. Političar danas je vrlo unosno zanimanje, jednim dizanjem ruku može se okrenuti Svijet i bilo to dobro ili loše, uvijek ispaštaju mali i nemoćni.
About the Author
