Ako je vjerovati pričama koje prevladavaju zadnjih dana medvjed ili više njih šeću skradskim selima ali i Skradom. Kako su dojave o bliskim susretima medvjeda i čovjeka sve češće među ljudima se širi određen strah te se u predvečerje ili rano jutro sve manje ljudi odlučuje za šetnje ili poslove na svojim oranicama i njivama. Najsigurnija šetnja je kako kaže jedan sumještanin sjesti u automobil. Ako se po medvjeđem izmetu može pratiti njegovo kretanje tada je Skrad i njegova sela medvjed „okupirao“. Njegovi tragovi nalaze se svuda oko kuća koje su bliže šumi, no ima tragova i u središnjim dijelovima naselja. O toj problematici se javnosti pismom oglasila i Mira Đorđević, županijska vijećnica. Ona u svom pismu piše kako se osjeća odgovornom prema građanima da javnost izvijesti o prekobrojnom broju medvjeda koji u predvečerje, jutro ili noću posjećuju okućnice u potrazi za hranom. Na skradskom području primijećeni su medvjedi koji slobodno prolaze naseljima, usude se doći u dvorište ili pred vrata kuća. Oni kod ljudi stvaraju nelagodu i predstavljaju potencijalnu opasnost za stanovništvo. U svom pismu gđa. Đorđević obraća se lovačkom društvu „Jelen“ Skrad Ravna Gora čiji članovi bi na neki način trebali udaljiti medvjede od naselja, dublje u šumu. Medvjeda ima više u odnosu na područje s hranom te se veže uz naselja gdje su voćnjaci i oranice, gdje mu je hrana dostupnija pa nije čudna njegova šetnja između kuća u naseljima. Svakako bi lovci skradskih udruga trebali zajedničkim aktivnostima odmaknuti medvjede od prvih kuća, no pitanje je tko može medvjedu promijeniti naviku koju je stekao, npr. dolazeći obitelji Ribić ispod kuće na jabuke, Hribljanima na kućne pragove, u voćnjak obitelji Štivičić na kruške… Zatim poziva lovce da hranu za divljač ne bacaju u blizini cesta već dublje u šumu kako bi se tim i drugim mjerama omogućilo ljudima nesmetano odlaženje na svoje njive, zelenike, u trgovinu ili nedjeljnu misu. Gđa. Đorđević želi da se javnost o susretima s medvjedom educira, kako bi se moglo reagirati na pravilan način te potencira edukaciju mlađe populacije koja se više kreće izvan naselja, pješice, biciklima ili motorima. Kako se ponašati u datoj situaciji kada su ljudi uplašeni i boje se susreta s medvjedom, i kako uopće reagirati u susretu s prvom životinjom šume. Uglavnom medvjed u potrazi za hranom dolazi u naselje, jede voće a iza njega ostaju svježi i topli tragovi. Noću se uzbude psi, lavež ne prestaje do jutarnjih sati što je znak da su šumske životinje blizu. Da stvar bude gora medvjed i druge životinje „prešetavaju“ između kuća i idu s jednog kraja na drugi kraj naselja. Ne smeta ih ništa, ni rasvjeta, ni buka ni promet. Zna se da ove godine u šumi hrane nema u izobilju. Ostaju voćnjaci, s više jabuka i nešto krušaka što im je prava poslastica. Preventivno ljudi bi trebali svoje kante za otpatke držati zatvorene u podrumima kako ne bi bili dostupni medvjedu jer on se ne ustručava u potrazi za hranom doći u dvorišta. Svakako od kako su se mnoga sela ugasila, kako se oranice ne obrađuju, kako se šuma približila naseljima i medvjedu se područje s hranom smanjilo. Medvjed se udomaćio, ne boji se buke, sve više je domaća no divlja životinja. U bliskom susretu s medom koji je sjedio kraj ceste u jedno predvečerje i autor ovih redaka može posvjedočiti kako medo više nije medo ispred tridesetak godina. Ovaj moj bi i hranu iz ruke uzeo no to nisam testirao, nije se za igrati s njim makar sam bio u automobilu, sjedio je i gledao, gledao i nakon koje minute se udaljio prečacem prema gustišu ispod skretanja za Hribac, Divjake. A o tome kako se ponašati pri susretu s medvjedom govori nam iz iskustva lovac Davor Ribić:“U susretu s medvjedom ne smije se paničariti, što mirnije treba se maknuti. No nije to samo skradski problem već svih naselja na kojima je stanište mrkog, odnosno smeđeg medvjeda. Njegova se populacija povećala zadnjih godina a odstrjel je isti kao i kad ih je bilo manje. Njegovu populaciju je potrebno smanjiti i bez potpore svih goranskih lokalnih samouprava to neće biti moguće jer se na traženja nas i pojedinih općina država ne očituje. Utjecaj „zaštitara“ zvijeri je velik, tu i Europa ima velik utjecaj. A što je najgore smanjuje se broj ostale divljači koja nije opasna za čovjeka jer zvijeri kojih ima sve više čine svoje…“