Dan nakon Badnjaka, Božić je obilježila još jača južina i jak vjetar. U crkvi Sv. Antuna je održana Božićna pjevana misa uz vođenje vlč. Stjepana Porkulabića i pratnju crkvenog zbora posvećena djeci. Mještani su pred misu i po misi izmijenili božićne čestitke uz najviše želja za dobrim zdravljem…
Tijekom mise vlč. Porkulabić ispričao je priču o rođenju Isusa. Za Isusa je od rođenja život bio povezan s trpljenjem, zapravo s križem na kojem će na koncu biti razapet. Od početka nije bio prihvaćen jer za njega i njegovu majku „ne bijaše mjesta u svratištu“ . Zbog toga se morao roditi u štalici izvan grada, dok su mu jaslice bile kolijevka. Od početka mu je život bio ugrožen, zbog čega su njegova majka Marija i Josip, njezin zaručnik i Isusov hranitelj, morali bježati u Egipat kako bi ga spasili od pogibelji.
„Božić je jedan dan u godini kada se pokažemo darežljivima, pobožnima, otvorenima drugima…Da li u stvarnosti ostajemo isti kao prije, neobraćeni i od Boga i drugoga čovjeka daleki? Pridružimo se svetom slavlju zajedno s braćom i sestrama po vjeri, trudimo se iskreno se pokloniti novorođenom Djetetu. Slaveći Božić obasjat će nas nebesko svjetlo i ispuniti „velika radost za sav narod“. Takav Božić želim i molim svima, i da on traje ne samo nekoliko dana nego sve naše dane i godine života“, zaključio je vlč. Porkulabić.
Uz brojne božićne pjesme, u crkvi se osjećala sreća ovog Božićnog dana a vlč. Porkulabić je uputio božićnu čestitku svima prisutnima, od male dječice do najstarijih, kao i nemoćnima i bolesnima koji su ostali kod svojih kuća. Uz blagoslov, prvo djece, potom i sviju prisutnih u crkvi te podijeljenom božićnicom, s jabukom u ruci, vjernici su se završetkom mise uputili svojim kućama.
About the Author
