Osnovna škola Skrad proslavila je svoj dan, Dan škole, ovoga puta 135-tu godišnjicu. Djeca vrtića i učenici škole su se predstavili programom svojim roditeljima, bakama i djedovima, prijateljima i gostima u ispunjenom skradskom Domu kulture. Prije priredbe posjetitelji su imali mogućnost pogledati radove učenika koje su izradili kroz projekte uz Dan škole.
U programu su nastupila djeca dječjeg vrtića plesnim i pjevačkim programom dok su se učenici škole predstavili e scenskim igrama, igrokazima, pjesmom i plesom, sviranjem na harmonici, sintesajzeru i gitari, sve na temu iz školskog života a dječja folklorna skupina „Skračka deca“ predstavila se narodnim plesovima. Ovogodišnji šarolik, raspjevan i plesom popunjen program oduševljavao je publiku koja je znala pljeskom nagraditi izvođače.
Na kraju programa načelnik Općine Damir Grgurić podijelio je nagrade učenicima koji su sudjelovali u 1. literarno likovnom natječaju u kategoriji mlađih i starijih razreda (literarni radovi: Mlađi razredi, 1.-4. razred – 1. mjesto: Nekad i sad, Dora Marković i Klara Šafar, 4. razred, OŠ Rudolfa Strohala Lokve; Stariji razredi, 5.-8. razred, 1.mjesto: Šuma u mom kraju, Martina Tušek, 8. razred, OŠ Brod Moravice; Likovni radovi: Mlađi razredi, 1.-4. razred, 1. mjesto: Dunja Štimac, 1. razred, OŠ „Petar Zrinski“ Čabar, Područna Škola Gerovo; Stariji razredi, 5.-8. razred, 1. Mjesto: Mislav Petrović, 6. razred, OŠ Mrkopalj)
Potom se ravnatelj škole Vjekoslav Pintar zahvalio svima koji su se odazvali jubilarnoj proslavi te je između ostalog rekao:“ Danas se slavi 135 godina organiziranog školstva na području Općine Skrad. Povijesni nadnevak početka organizirane nastave u Skradu bilježi se 17. svibnja 1876. kada Visoka kraljevska vlada, odjel za bogoslužje i nastavu odobrava zahtjev vlasti Općine Skrad za otvaranje Opće pučke škole. Prvim učiteljem imenovan je Andrija Petranović a nastava se održavala u privatnoj kući. Nastavu su polazila djeca Skrada te bliže okolice, Tustog Vrha, Planine, Velikog Selca, Malog Selca i Divjaka. U prvoj školskoj godini bilo je 144 obveznika, a nastavu je pohađalo samo 74 učenika. Tako je bilo prije 135 godina. A kako je danas? Danas škola ima 62 učenika, od toga iz susjednih naselja Kupjaka 14, Divjaka 3, Zalesine 1, Žrnovca 1, dok iz Skrada školu polazi 43 učenika.
Naselja oko Skrada i sam Skrad bilježe u zadnjih 40 i nešto godina negativne trendove što je neposredno utjecalo na pad broja djece u našoj školi. Projekcija za idućih nekoliko godina nije blistava, broj djece će doći do brojke 50 ili nešto ispod, što znači da sadašnjim tempom, kada se zadnje četiri godine upisalo u prvi razred 7, 2, 12 i ove 5 učenika, a to je statistički gledano u prosjeku oko 6 i po učenika, situacija nije blistava. Evo još jednog primjera koji govori tome u prilog. Od jedne generacije učenika završetkom školovanja skoro tri četvrtine žive i rade u susjednim većim naseljima ili gradovima, dok jedna četvrtina živi u našoj općini. No nadajmo se da će te negativne brojke barem nakratko stagnirati ili će lagano ići u pozitivnom smjeru.
Ljepša strana ovih 135 godina je da je naša škola, da su naši učitelji dali mnogim generacijama prva znanja koja su ih usmjerila u društvo znanja i rada, da su mnogi od njih priznati stručnjaci u svom zanimanju. Trokut učitelj-učenik-roditelj od uvijek je ključ uspjeha svekolikog razvoja djeteta i što je ta suradnja veća i uspjeh je veći. Evo blizu je kraj još jedne školske godine, već se pomalo zbrajaju rezultati rada, učenici zbrajaju ocjene, dijele i izračunavaju prosjeke ocjena, osmaši donose životne odluke i pitaju se kamo dalje. No svakog dana se treba veseliti životu, jer mladi ljudi su uvijek pokazivali, i davne 1876. i danas, kako su oni shvaćali život i često su bili neshvaćeni od odraslih. No jednako tako često pokazivali su da mogu brzo odrasti i uozbiljiti se. Njihovo je glavno oruđe nekad bila kreda i pločica a danas je slične veličine laptop, iphone, mobitel…Ima u tome neke simbolike, zar ne? Internet je svima dostupan, do informacija se dolazi u trenu, no i to ih mora netko naučiti. Tu u prvi plan dolaze njihovi učitelji koji ih obrazuju i odgajaju u isto vrijeme.
Kako učenika ima sve manje mnogi su od njih opterećeni brojnim školskim slobodnim aktivnostima, ski trčanjem, nogometom, streljaštvom, stolnim tenisom, šahom, tehničkom grupom, učeničkom zadrugom, literarnom grupom, pjevačkim zborom, gitarom i sintesajzerom, povjesničarima, ekolozima, Crvenim križem, likovnom grupom, plesnom skupinom, novinarima, dodatnom nastavom matematike, engleskog jezika, kemije, biologije, fizike, povijesti… a mnogi učenici rade i u društvima i klubovima, Dobrovoljnim vatrogasnim društvima u Skradu i Kupjaku, Planinarskom društvu Skradski vrh, Folklornoj skupini „Skračka deca“, Nogometnom i skijaškom klubu Polet. Vjerujem da pratite rezultate koje postižu djeca uključena u rad svih ovih nabrojenih aktivnosti i zaključiti možemo da imamo dobru i nadarenu djecu koja svaka na svom području postižu zapažene rezultate. No da bi uspijevali u sveškolskom životu, sve to ne bi bilo moguće bez vrijednih učitelja i vanjskih suradnika koji ulažu sebe i svoje znanje u rad s djecom.
Evo na kraju današnjeg dana zahvaljujem svima vama koji ste došli, gostima, ravnateljima susjednih škola i predstavnicima udruga i tvrtki, članovima Školskog odbora i Vijeća roditelja, učiteljima i drugim djelatnicima u mirovini, roditeljima, djedovima i bakama, prijateljima… Svi ste vi uveličali naš današnji dan, svi ste vi ugradili jedan dio svog života u skradsku školu, neki svih osam godina, neki malo manje a neki i godinu ili dvije više. Svi mi činimo jednu veliku obitelj, koja sustavno radi na odgoju i obrazovanju naše mlade populacije, djece i mladeži“. Cjelokupni program posložila je Sanja Despot uz pomoć učitelja djece koja su učestvovala u priredbi, teta iz vrtića Vedrane Tomić i Vesne Jurković, Marije Štimac, Nelice Udvardi, Suzane Suvić, Marijane Šporer, Diane Cindrić, Željke Komlenac, Ingrid Šimičić te vanjske suradnice Mihaele Podnar. Završetkom priredbe uzvanici i učitelji su uz domjenak u Lovačkoj sobi izmijenili dojmove s ovogodišnje priredbe.
About the Author
