Prošlo je nešto više od osam godina od odlaska 66. pukovnije koja je izvodila građevinske radove na auto cesti Rijeka Zagreb iz bivših vojnih objekata na Šiljaru. Odlaskom građevinaca objekti su ostali zatvoreni i u dobrom stanju. Već nakon nekoliko mjeseci i prve zime šuškalo se u mjestu kako je započela devastacija unutrašnjosti svih objekata. U prvom službenom obilasku delegacija Općine Skrad u sastavu dr. Josip Grgurić, Mira Đorđević, pok. Marijan Paver i vaš izvjestitelj prije sedam godina naišli su na otvorena vrata svih objekata. Ušavši u prvu, „Upravnu zgradu“ ili Sušački dom, naišli smo na stravu i užas. Velika većina parketa u prostorijama bila je izdignuta zbog istjecanja vode iz popucale vodovodne mreže i sustava centralnog grijanja. Svi su radijatori bili rastavljeni od cijevi no bili su u to vrijeme još na nosačima. Sanitarije, slavine, vodokotlići su bili dijelom skinuti i otuđeni. Što smo zatekli pred par dana? Ništa u toj zgradi nije ostalo što bi se dalo iskoristiti. Radijatori su i sanitarije osim jedne tuš kabine u potpunosti otuđeni. Zaista tužnoj slici pridonosi i vanjština koju je skoro potpuno zarasla trava i nisko raslinje, grmlje i javori.

Srednja zgrada, vrata ulaza pod lokotom, no uči se može s donje strane gdje su vrata razvaljena. Prvi dojam je da se ova zgrada dobro držala do koje godine unatrag. Tek su sada u nekim prostorijama parketi povukli vodu i izdigli se. Gusani radijatori nisu bili interesantni te su oni još uvijek, iako rastavljeni na svojim mjestima. Otuđene su slavine, sanitarije i dijelovi elektroinstalacija. Okoliš je zarastao u visoku travu i nisko drveće javora.

Donja zgrada, „Galebica“ kako su je zvali, izvana je kamenovana, mladi su vježbali zračnom puškom razbijanje stakala te su skoro sva stakla razbijena. Vrata sa strane su razvaljena a unutrašnjost je puna razbijenog stakla, razbacanih komada preostalog kuhinjskog namještaja od rostfraja, no posuđa i pribora za jelo nigdje. U jednoj je prostoriji uginula, već skoro suha lisica koja je pojela otrov pušten zbog miševa. U cijeloj zgradi nema ni jednog radijatora, ni sanitarija, električne instalacije su većim dijelom uništene.

Ako je prije sedam godina od zadnje službene posjete stanje bilo tužno i zabrinjavajuće, sada je ono još gore. Tada se mogla napraviti još kakva takva inventura. Što je ostalo od skradskog „Vojnog doma“ koji je hranio mnoge obitelji danas. Vjerujte današnja „inventura“ pokazala je da su još jedino vanjski zidovi i djelom krovišta donekle u redu. Sve ostalo nije vrijedno spomena, ili treba rušiti, obijati žbuku sa vanjskih i unutrašnjih zidova, postavljati nove konstrukcije u prostorijama, parketa više nema, vodovodne instalacije su začepljene, popucane ili potrgane, cijevi centralnog grijanja su savijene ili dijelom odstranjene, vrata su porazbijana ili odnesena, znači u objektima nije ostalo skoro ništa što bi se moglo iskoristiti sutra u obnovi. Ako se govorilo kako su ti objekti 2003. godine vrijedili 1o milijuna kuna, danas oni po slobodnoj procjeni vrijede četiri puta manje, odnosno nekih 2 do 3 milijuna kuna. Moglo bi se ustvrditi da zemljište više vrijedi nego sve tri zgrade zajedno.

O novom zakupcu tvrtki Honores d.o.o iz Varaždin brega se zasad zna vrlo malo. Kroz nekoliko dana budući zakupac bi trebao dati prvu službenu izjavu o svojim namjerama kao i planu provedbe projekta Šiljar koji je u ovih osam godina uništio i ono malo vjere koju su ljudi imali da će objekti na Šiljaru rasplamsati turističku vatru Skrada i vratiti život u Općinu Skrad. Neka mu je, kako se zna reći, „Svevišnji u pomoći“ jer će mu zaista i trebati. Skrad svakih pet godina ne može ići ispočetka. Karte su se otvorile, riječ je dana i nadalje Skradu trebaju jedino djela.