Skrad oko osam i trideset ujutro. Prazan, nema automobila, nema ljudi, mještani su se uputili tražiti nedjeljne novine, Goranski Novi list, cigarete i sl. koje su se dosad prodavale u trgovinama prehrane. Kamo? Benzinska postaja u Skradu novine ne drži zadnjih par godina jer nisu išle. Prva trafika, kiosk je u dvanaest kilometara udaljenoj Ravnoj Gori. Razgovarajući s nekoliko jutarnjih „tragača“ za novinama svi oni kažu, na sve probleme življenja u Gorskom kotaru, još i to. „Sada smo i medijski odsječeni od svijeta. Možda bi trebalo proglasiti Gorski kotar zimskim turističkim odredištem pa bi i trgovine radile nedjeljom, ili bi barem jedna trebala raditi kad već nema trafike. Potreba trafike je očita, netko bi mogao zaraditi skromnu plaću u slučaju kad bi jedino trafika držala novine i sitne potrepštine jer jedino u tom slučaju može opstati, a to znači novine i cigarete van iz prehrambenih trgovina.“ I tako na kraju priče jedan od jutarnjih ranoranilaca zaključuje, najbolje da nas isele u jedan neboder u Rijeci, stali bi svi u njega pa ne bi bilo tih problema koji se iz godine u godinu, umjesto da se smanjuju, povećavaju. Restriktivnim zakonima ne mogu se rješavati životni problemi građana ili određivati kada počinje turistička sezona (od 1. lipnja do 1. listopada), no dobrim uz kontrolne mehanizme sigurno da. I tako je vaš dopisnik jutro proveo među nezadovoljnim žiteljima koji su usprkos temperaturi od minus deset stupnjeva krenuli u traženje jutarnjeg štiva kojeg nisu našli. Kako onda ostvariti nešto veće, npr. restoran, kad ni nedjeljnih novina nema? I Zakoni “ubijaju” život, zar ne!