Uz prisutnost svećenika Stjepana Porkulabića, Stanka Kovačića, Mate Vukovića i Josipa Stepića održana je svečana pjevana misa kojoj su prisustvovali vjernici Divjaka i okolnih sela i naselja, i oni koji su ostali živjeti na svojim ognjištima i koji su iselili.
Crkva je načas oživjela stara vremena, vremena kad su sela živjela punim plućima, puna mladosti, života, radova na poljima i u šumama.
Crkva nosi ime Sv. Izidora, zemljoradnika iz Madrida, vrlo pobožnog, koji se rodio 1110 g. Svojim životom je svjedočio vjeru, čestitost, dobrotu, istinu, miroljubivost… te je kasnije proglašen svecem. Izidor je bio vrlo skroman, živio je sa suprugom od zemljoradnje, svaki dan je išao u crkvu na misu i prvu pričest.
U obraćanju vjernicima vlč. Šepić upozorio je na opasnosti koje dolaze iz razvijene Amerike i Europe, na teškoće pred kojima se nalazi Crkva.“Na nama svima je da očuvamo obitelj i vjeru u njoj jer je obitelj rasadište dobra ili zla, ako je obitelj zdrava, svi smo zdravi, inače…molitva je dio života obitelji, crkva nas zove, svjedočite vjeru, uzmite svoj križ i slijedite me“, pozvao je vjernike na kraju vlč. Šepić.
Proslava Sv. Izidora je usprkos hladnom i kišnom vremenu nastavljena ispred ulaza u crkvu pučkim slavljem.
V.P. 10/05/2005.