Zeleni vir vikendom i praznicima izgleda kao Skrad u dobrim starim vremenima. Parkirališta u blizini izletišta su krcata automobila, netko parkira uz izletište, netko dalje do šetnice uz rječicu Curak. Izletnički dom u kojem se može prespavati i dobro jesti je prepun izletnika, netko se okrijepi, netko prezalogaji, te potom svi odlaze prema Vražjem prolazu, Muževoj Hiži ili slapu. Tu se nađu sve hrvatske registarske oznake vozila, dolaze domaći gosti, dolaze stranci. Zeleni vir je prepoznat kao mjesto u kojem se može, uz obilazak izletišta, voziti bicikl, motore, planinariti, boćati, trčati, penjati, istraživati i promatrati biljni i životinjski svijet, vidjeti u radu jednu od najstarijih hrvatskih hidroelektrana (uz dogovor i posjetiti prostor elektrane).

Kad se iz Zelenog vira dođe u Skrad slika je drugačija. Otužan centar u kojem je zatvoren stari hotel i tranzit restoran izaziva kod gostiju i prolaznika sjetna sjećanja kad su ti objekti nudili nadaleko poznatu štrudlu od sira, štrudlu od borovnica i kiselo mlijeko. Kafići su poluprazni, nekima bi trebao bolji namještaj, nekima ljubazan konobar.

Mogu li naši ugostitelji pružiti nešto više od kave, piva i soka, mogu li privući gosta dobrom hranom, dobrom uslugom i pristupačnom cijenom pitaju se mnogi skrađani i gosti. Zeleni vir je prepoznat kao turistička destinacija, sljedeći korak bi trebali učiniti skradski ugostitelji svojom ponudom kako bi zaokružili turističku ponudu koju Skrad kao interesantna destinacija ima i koju se još može proširiti. Na potezu su oni koji bi od turizma trebali živjeti.

V.P. 01/05/2005.