Uskrs je najveći blagdan kršćanstva, dan je to uskrsnuća Isusa Krista. Uskrs je pomičan blagdan zasnovan na lunarnom kalendaru sličnom ali ne identičnom hebrejskom kalendaru – u zapadnom kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja.
Na Veliku subotu prema crkvama u Divjakama i Skradu i u rano jutro u Kupjaku, na sam Uskrs, pohitali su vjernici na Uskrsni blagoslov. Svima je stalo da za Uskrsni doručak na stolu imaju blagoslovljeno jelo. Kruh, jaja, skradski nadjev, šunka, vino i mladi luk u košaricama nosio se u crkve na najznačajniji kršćanski blagdan. Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda te su se vjernici i ove godine uputili u svoje crkve.
Vlč. Stjepan Porkulabić održao je u razmaku od dva sata na Veliku subotu dvije mise, u Divjakama i Skradu. Prva misa služena je u Divjakama, nekadašnjem župnom središtu, u crkvi Sv. Izidora, pred oko dvije stotine vjernika čiji su korijeni iz Divjaka, Bukovog Vrha, Hripca i ostalih naselja i sela koja pripadaju župi Sv. Izidora dok se u Skradu u crkvi Sv. Antuna okupilo upola manje vjernika.
Subotnje mise sastojale su se od službe svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom; službe riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja; krsne službe s litanijama svih svetih, blagoslovom vode, krštenjem odraslih ili obnovom krsnih obećanja…
Misa u Skradu započela je Službom svjetla – u samoj crkvi ugašena su svjetla, vlč. Porkulabić je pred crkvom blagoslivljao oganj kojim je zapaljena uskrsna svijeća. Možda bi ovdje bilo zgodno spomenuti simbolizam svijeće; svijeća je djevičanski plod pčela, i zato je prikladna da bude simbol Krista, Sina djevičanske Majke. U uskrsnu svijeću vlč. Porkulabić je ucrtao križ te prvo i posljednje slovo Alfabeta. Nakon toga se svijeća pali od blagoslovljenog ognja te se pronijela kroz Crkvu s tri ‘postaje’; pri dnu crkve, u sredini i pred oltarom.
U obraćanju vjernicima vlč. Porkulabić je rekao kako je Uskrs blagdan nade, a nada je nešto bez čega je nemoguće ljudski živjeti. Stoga je današnji blagdan poruka da prihvatimo i s Kristom podnesemo sav naš život, naš rad i brige, muke i probleme. „Isus je noseći svoj križ pokleknuo tri puta no dizao se i išao dalje. Tako i mi nosimo svoje križeve, nemojmo posustati kao što to nije učinio Isus. Imajmo vjere jer s njom će nam i kada nam je teško biti lakše,“ rekao je vlč. Porkulabić.
Svečanim blagoslovom hrane, prvo kruha, potom mesa i ostaloga u košaricama, privedena je kraju misa posvećena uskrsnuću Isusa Krista.
