Znalo se da nas ima sve manje, znalo se da bez otvaranja poslova u privatnom, javnom, državnom sektoru, za mlađu populaciju svih vrsta završenih škola, zanata, srednjoškolskih zanimanja, fakulteta, Skradu neće cvasti ruže. To se i obistinilo ovim popisom stanovništva prošle godine.
No to sve se i očekivalo, nitko nije imao drugačije stajalište. Broj rođenih i umrlih je godinama pokazatelj depopulacije u Općini Skrad. A kola su krenula nizbrdo već puno prije, poslije 1971. godine. Stariji žitelji znaju što se događalo od 1971. godine do 2001. godine te od 2001. do danas. Zadnjih 50 godina broj stanovnika pao je za 1161 žitelja. 1961. godine bilo je 2039 žitelja a danas 860 žitelja što je pad od preko 58 posto.
KRENIMO REDOM
“Jedni Hrvatsko proljeće smatraju pokretom koji je nastao koncem šezdesetih i 1970. i 1971. godine, a da je okončan 1. prosinca 1971. Titovom sječom Hrvatske u Karađorđevu. Komunistička vlast koju su pretežito činili dogmati i karijeristi, a koje je predvodio već ostarjeli maršal Tito – smijenila je hrvatsko komunističko, no osviješteno i politički liberalno vodstvo. Hrvatska je gušenjem Hrvatskoga proljeća zamalo utonula u dvadesetogodišnji, dugotrajan mrak i muk, ali je ipak 1980-ih došlo do liberalizacije komunističke vlasti.” – navod iz Vikipedije…
Sva ta događanja dovela su i do iseljavanja dijela stanovništva pa tako i Skrajana u Njemačku i manje u druge zapadne zemlje. Kako nije bilo posla dio mlađeg življa je nakon školovanja svoj kruh potražio u većim gradovima, tako da je popisom 1981. godine broj stanovnika pao za 262 žitelja u odnosu na 1971. godinu. Popisom 1991. godine taj broj pada za još 210 žitelja, 2001. godine pad je za još 216 žitelja, 2011. još 271 žitelj manje i zadnjih deset do danas još 202 žitelja.
Koji su uzroci tolikog pada. Je li to težak život u Gorskom kotaru, Skradu, je li nedostatak posla, jer sve državne tvrtke su drastično smanjile brojeve zaposlenih /HEP, Šumarija, HŽ, s vremenom se zatvaraju i turističko ugostiteljski objekti, vojno odmaralište, Tranzit, stari hotel, banka, benzinska…/, a radi se o brojci od najmanje 200-tinjak žitelja, više od 100 muških žitelja, koji su imali ili su stvarali obitelji. Uz to nedostatak građevinskih parcela odveo je velik dio tih mladih ljudi u susjedne općine i naselja gdje su sagradili kuće i preselili svoje obitelji. Ovo je jedan od važnih elemenata koji je utjecao na depopulaciju Općine Skrad od 1971. godine do skoro današnjih dana.
Kako je otvaranjem auto ceste Rijeka Zagreb promet skrenuo s stare ceste skradski turizam i ugostiteljstvo se više nisu oporavili. Ugostitelji koji su radili po otvaranju autoceste su životarili i pomalo propadali, ubrzo je prodano što se moglo prodati, priča prodaje Tranzita i starog hotela Zeleni vir vam je dobro poznata, Skradu u centru mjesta nije ostalo skoro ništa, iako su 70-ih godina bili vlasnici svega…Politika im je uzela ono što su stvarali i sagradili mukotrpnim odricanjem, no takvo je bilo vrijeme. Stečaj GORANINA, trgovačkog poduzeća iz Delnica, dokrajčio je bolju budućnost Skrada, objekti su prodani nažalost krivim osobama koje nisu imale ugovornu obvezu pokrenuti te objekte već su im ti objekti, moguće, služili kao ulog, garancija za neke druge poslove i investicije…No zakon je to dozvoljavao, država je tu zakazala, lokalna zajednica od zatvorenih objekata nije imala baš nikakve koristi, već suprotno, oni se devastiraju, postaju ruglo u centru, a to posjetioci i gosti vide i miču se prema uređenijim naseljima i prostorima. Skradu ostaje jedino Zeleni vir i on preživljava svih ovih godina, koje godine bolje, koje slabije…što ovisi i od vremenske prognoze…Na sreću, korona kriza je pomogla te su brojke zadnjih dvije godina bolje nego prije korone.
Kako se boriti protiv depopulacije. Morate znati da trećina skradske djece završava fakultete… U mojih dvadeset i jednu godinu ravnateljstva školom imao sam uvid u završavanje školovanja djece. Nabrojio sam u dvadeset godina preko 70 studenata iz Općine Skrad, a od završenih oko 50 samo ih 4 radi u Skradu. Nažalost ostali rade u manjim i većim gradovima Hrvatske, većina ih živi u mjestu rada, dok manji broj putuje u mjesto rada iz Skrada.
Lokalna zajednica može svašta dati obiteljima, građevinsku parcelu, novce, besplatne usluge vrtića i školskih knjiga, marende i slično. Da li će to biti dovoljno? Vjerujem i sami znate da neće. Bez radnih mjesta u okruženju, centralnom mjestu ili naseljima u susjednim općinama, neće biti puno novih ognjišta, neće biti vraćanja na stara ognjišta u Skradu i u sela oko Skrada. Već sada ima tako malo mladih u Skradu, osvrnite se oko sebe na ulici. Znate koliko se djece rodi, koliko starijih umire, omjer je oko 1 naprama 5, nekad i veći u korist umrlih… Već sada poneki razredi u Osnovnoj školi broje ispod pet učenika a u školu u prvi razred u narednim godinama će se upisivati do pet učenika.
Koga vidite pred večer na cesti ili kafićima koji su ostali. Koliko je kuća u Skradu i skradskim naseljima prazno, koliko ih se prodalo istrijanima, riječanima, splićanima, zagrepčanima…strancima…Svaka od tih prodanih kuća za odmor ima barem jednog prijavljenog zbog poreza na nekretninu ili neke druge olakšice.
Zbrojite malo i te povremene žitelje, zbrojite i žitelje koji su nekad živjeli u općini Skrad, a prijavljeni su još uvijek na skradskim adresama i dolaze par puta godišnje provjeriti jel sve u redu s kućom, malo je provjetriti i opet zatvoriti, eventualno urediti okućnicu… Brojka od 860 žitelja iz popisa čini se mala, no ona je i manja, ako se zbroje žitelji koji u Općini žive cijele godine ili barem 300 dana u godini…, za barem 100-tinjak žitelja…ili se možda varam…
Vidite da se u tekstu ne spominje politika, prije stvaranja i poslije stvaranja samostalne Hrvatske. Ovaj kraj, Skrad i cijeli Gorski kotar je pod utjecajem loših politika ili gdje god malo manje loših politika, bio i ostao. Godine koje su prošle, prilike koje su prošle se teško mogu nadoknaditi. Nitko neće vratiti brojne Skrajane iz gradova, možda će se neki i vratiti natrag u sela da bi prepustili stanove djeci…no to je mrvica u broju povratnika, uglavnom umirovljenika. Radno sposobni iz grada, s gradskim navikama neće se vraćati u surovost života Gorskog kotara, goranskih zima…Ono malo ljetne žege u gradovima pretrpit će jer znaju da ostatak godine neće provesti u čišćenju snijega, cijepanju drva, trošku na zimsku obuću i odjeću… Radije će na skijanje otići kao i ostatak Hrvatske, znate gdje…A roditelji i stariji će se pobrinuti za sebe dok se oni vrate sa zimovanja, ljetovanja, putovanja…
Moramo priznati da nikakve politike, nikakve olakšice neće vratiti mladost natrag kada jednom okuse gradski život, bliže Skradu ili dalje od Skrada, od Hrvatske. A tko to gleda s zdravstvene strane, zdravog života. Čist zrak, čiste vode, priroda, počinju značiti tek kada se zdravlje naruši, a to je puno kasnije u životu. Ovom kraju koji zovu zelena oaza, zeleni otok Hrvatske, davno je trebalo dati priliku za razvoj. Da li je sada kasno, procijenite sami, brojke popisa stanovništva nešto govore. To je realnost koja je prisutna zadnjih skoro 50 godina, od recimo Hrvatskog proljeća naovamo. O depopulaciji će se pričati idućih nekoliko mjeseci, u Saboru, vladi, raznim tijelima u državi i županijama, općinskim vijećima…ili do sljedećih izbora…
No usprkos svemu što nas je snašlo, mi koji smo ostali pokušajmo, uz ljude u Općini, stvoriti Skrad ljepši nego je sada, svi zajedno dajmo svoj doprinos. Nemojmo se nadati da će sva naša djeca ostati ovdje, na našim ognjištima, no dajmo im mogućnost da se vraćaju vikendima, za godišnje odmore, neka se osjećaju dobro, zadovoljno, opušteno u okolišu svojih ognjišta, uz svoje starije. Ako je nama starijima život isprepleten dobrim sadržajima, uslugama koje su nam potrebne, ako i mi i gosti nalazimo sadržaje koji nam ispunjavaju svakodnevni život, kroz sva godišnja doba, tada nam depopulacija i migracija naših mlađih neće biti teška, jer znat ćemo da će se vraćati natrag uvijek kada će imati imalo vremena.
